• Prisega Ovdje se nalaze slike sa moje prisege, polaganja iste 14. rujna 2002. godine gospodnje tijekom mog odrađivanja duga domovini. Slike prikazuju taj dan, ozarena lica moje obitelji koji nisu mogli vjerovati kako sam se u vojsci promijenio. Moram istaći da sam tad bio tek 14 dana u vojsci i jedino što se promijenilo je bila moja kilaža jer sam pet dana prije same prisege uhvatio neki virus nakon kojeg sam dan-dva povraćao i hranio se dijetno što me skoro ubilo. Dijetna prehrana mislim. Hvala Bogu što daju prenoćište nakon prisege pa sam se kod tete Ljerke u Novoselcu najeo. Zbog opsesivne brige moje majke za moje zdravlje uspio sam, uz njeno stalno kvocanje, maznuti nešto pečenja i samo jedan tanjur gulaša, inače maznem dva do tri, ali na svu sreću kile mi se slabo primaju. Istinabog kad se prime ne mogu ih skinuti tako da u globalu stalno dobivam na kilaži, polako i neprimjetno, ali širim se. Od 1994. godine kad sam počeo studirati do 2003. godine dobio sam između 25 i 30 kilograma. Izgubio sam dosta kose u tom razdoblju, ali to nije kompenziralo dobitak u predjelu pozadine i trbuha, počeo sam nositi i bradicu ne bi li sakrio podbradak. U tome sam uspio.
• Gabela Ovo sam napravio za svoju nekadašnju cimericu. Nekakvim slučajem uspio sam spasiti njen diplomski rad i snimiti ga na CD, ali isto tako nisam joj ga dao jer je dotična otišla doma, u Sarajevo naime, a ja, kao čovjek sklon komplikacijama, odlučio sam isti postaviti na net tako da ga one može doma skinuti kad je bude volja, kad joj dođe ćeif čini mi se da je izraz koji se tu može upotrebiti, nisam razmišljao o slanju istog poštom da se ne bi CD ogrebao i postao neupotrebljiv, a i da bi nešto imao raditi jer sad nakon što su nogometna prvenstva skoro privedena kraju bio sam prisiljen prorijediti odlaske u kladionicu. Pošto ne htjedoh da te stranice budu suhoparne i škrte sadržajem odlučio sam ubaciti još neke njene slike i tako joj složiti nekakav homepage. U tome nisam pretjerano uspio jer nisam imao materijala što mi je jako žao jer se radi o jednom čeljadetu meni jako dragom, oku ugodnog izgleda i nositeljici prvoklasnog genetskog materijala.
• Tete Ovdje se nalazi dio moje kolekcije playmateica koje sam prikupio tokom jednog razdoblja kad mi je to bilo posebno zanimljivo. Sve djevojke ovdje su bile zvijezde u 90-im godinama prošlog stoljeća tako da danas rijetki znaju za sve njih. Tu i tamo se neka pojavi na netu, mislim neka starija slika i to je sve. Nisu punile novine skandalima niti propalim serijama kao Pamela Denise Anderson Lee, osim Carmen Electre i afere sa Rodmanom i jednom sezonom Baywatcha. Jedino sam zamijetio Victoriu Silvstedt na RAI-u gdje se povremeno pojavljuje i čuo sam da se slika još za neka izdanjaPlayboy-a. Navodno je u Japanu boginja, a s obzirom na ono što sam vidio nedavno na talijanskoj televiziji harati će još godinama. Devedesete su ipak bile godine kad su ženske obline nešto značile. Proklet bio Lagerfeldu, Armani, Gucci i ostali! Uništili se žensku ljepotu! Slavimo žene koje nose umetke za grudi i kojima može vlak proći između nogu! Sjeća li se itko danas riječi Davida Lee Rotha, legendarnog pjevača Van Halena, da je žena bez grudi kao tulum bez alkohola. E pa ljudi može se reći da danas živimo jako zdravo. Veličanstvo pozadine se još kako tako drži zahvaljujući J. Lo., ali za grudi je već kasno čini mi se. Polagao sam nade u Salmu Hayek, ali nije postala mega zvijezda. Možda Monika Belucci uspije u svetoj misiji i potisne mršavice tipa Gwyneth Paltrow i ona mala iz Ally McBeal kojima strše zdjelične kosti. Hoćemo obline, ne ogromne ka pokojna Lolo Ferrari normalno nego brate da imaš što staviti u ruku, da u ljetnim mjesecima kad se nose tanke majice ima se što zagledati!
• Povijest Ovdje se nalaze crtice, članci i moje ideje i nekakve analize o nekim povijesnim događajima koji su me zanimali. Sve je čisto laički, lako za čitanje i praćenje.

Pritužbe javite webmasteru